Zamislite da odete u menjačnicu u zemlji digitalnih bajki. Koliko biste dobili za, recimo, 1.000 lajkova? Možda takve transakcije i nisu daleko od stvarnosti. U Rusiji je pokrenut servis koji omogućava da se roba zaista kupuje lajkovima.
Preciznije rečeno, stvar funkcioniše tako što registrovani korisnici Funpay-a na svojim profilima (VKontakte, Facebook, Instagram i Twitter) objavljuju postove s odgovarajućim heštegovima (#nazivbrendakojijepartner #funpay) i skupljaju lajkove i re-postove. Potom, u prodavnicama partnera plaćaju mobilnim telefonom, tj. skeniranjem barkoda koji se generiše na osnovu broja lajkova. Partneri servisa sami odlučuju o vrednosti lajka, ali za sada on u proseku vredi jednu rublju.
Rusi su, dakle, prevazišli neprekidno osluškivanje zajednice, praćenje influensera i targetiranje. Okrenuli su proces i pustili ekipu da sve radi sama. Za tržište koje je veliko i razuđeno kao rusko, ova ideja bi mogla biti genijalna.
Kako stvari stoje u Srbiji?
Prema Geert Hofstade analizi, Srbija je izrazito kolektivističko društvo gde većina voli da pripada nekoj grupi (porodici, mesnoj zajednici, bloku, klubu, stranci, kompaniji i drugo). U takvoj kolektivističkoj kulturi najviše se ceni lojalnost, a veze među ljudima su veoma snažne. Mišljenje drugih je izuzetno važno, neretko i odlučujuće, a svaka uvreda ozbiljno narušava identitet.
Pored toga, većina Srba svoje postojanje na društvenim mrežama smatra jednako važnim kao postojanje u “stvarnom” svetu. Za pojedinca, svaki lajk je ozbiljan indikator kredibiliteta. Isto važi i za brendove. Oblak slatkog engagement-a daje legitimitet, pa influenseri sa hiljadama (i hiljadama) pratilaca snimaju tutorijale, haul-ove, demonstracije, probe – dobijaju lajkove, te lajkove preuzimaju brendovi i tako u krug.

Posebno se ističu blogerke koje neumorno fotkaju kozmetiku i garderobu (često u zamenu za kozmetiku i garderobu). Lajkovi pljušte na sve strane. Ali… Da li će, zapravo, svi oni koji su dali lajk otići i kupiti proizvod? I da li će to učiniti zbog proizvoda ili zbog toga što im je blogerka sa 200.000 pratilaca (ili lajkova) rekla da je taj proizvod sjajan? Da li je ona stručnjak za kozmetiku ili za garderobu ili je omni-stručna za sve, od pudera preko lečenja depresije do svećica u kolima? Da li je to uopšte bitno?
U pozadini svega je, naravno, neka matematika. Lajkovi, evidentno, imaju opipljivu vrednost. Možda ne povećavaju nužno prodaju i ne utiču direktno na promenu ponašanja potrošača, kako je pokazalo istraživanje koje je sproveo Harvard (Harvard Business Review, March-April 2017.) ali svakako predstavljaju jedan od sjajnih načina da se nešto novo i važno nauči o potrošačima. Danas kada se dosta toga (a stavovi naročito) menja iz minuta u minut, za brendove je takvo učenje neprocenjiva korist.
I na kraju, mogli bismo svi kolektivno da zapevamo: bez lajkova si niko, bez lajkova si ništa, kupuješ, prodaješ, oduzimaš i dodaješ… Kredibilitet ti je nula, doviđenja, ne interesuješ me. Ne samo to – i siromašan si. Ja bogata, a ti…
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!