U poslednje dve godine čak 75 prijava iz Srbije stiglo je na adresu SoMo Borca. Međutim, od ukupnog broja prijavljenih samo četiri agencije osvojile su šest nagrada u različitim kategorijama. Šta industrija može da uradi kako bi se taj broj povećao i da li je on direktan pokazatelj kvaliteta naših kampanja?
Broj prijava iz Srbije na ovogodišnjem SoMo Borcu iznosio je 34. U finale je zatim ušlo sedam radova, a pobedu su odnele dve agencije – Pioniri za CM-a godine i Ovation BBDO za Nectar kampanju u kategorijama SoMo Content i SoMo Viralni Blockbuster.
Pomalo razočaravajuće, pogotovo kada uporedimo za brojem prijava?
Sa ovom zabrinjavajućom konstatacijom slaže se i Ivan Živković, Managing & Creative Director u agenciji Pioniri i jedan od članova žirija na ovogodinjem SoMo Borcu. Uprkos tome, on smatra da digitalna kreativa iz Srbije ne zaostaje za regionalnom:
Mi zbilja možemo da primetimo slabiju produkciju, ali u isto vreme prisutna je i vrhunska ekspertiza za ovako malo tržište – koje se još uvek razvija. Zbog toga su za kreiranje domaćih digitalnih kampanja specifične kreativnost koja krpi budžetske rupe, karakterističan humor i estetika.
Time domaći digitalci pokušavaju da nadomeste rupe u svom digitalnom budžetu i to, kaže Marko Marjanović, Content & Community Manager u agenciji Ovation BBDO, dovodi do toga da se srpsko tržište po pitanju digitala razlikuje od tržišta drugih zemalja bivše Juge (mada se svako tržište u nekoj meri razlikuje od susednog):
Srbija nije najprogresivnija što se tiče kreiranja i sprovođenja kampanja u regionu, ali nije ni na začelju. U neke države regiona su strane kompanije došle malo ranije, što je uticalo i na razvoj advertajzinga, na brže učenje i usvajanje znanja, na sprovođenje mehanizama. U tim zemljama je i konkurencija ozbiljnija, a kada je konkurencija veća, onda je i borba za pažnju potrošača kreativnija.
Znači li to da smo, dok budžeti ne porastu u dovoljnoj meri, na nivou industrije osuđeni na poziciju na kojoj smo sada?
Gde najviše “škripi”?
Kako bismo shvatili šta možemo da preduzmemo kako bi se povećao kvalitet dela na nivou industrije, moramo krenuti od samih tvoraca kampanja pa “tek kada sredimo naše agencijsko dvorište možemo da insistiramo i na razumevanju kod klijenata”, objašnjava Živković za Netokraciju.
Našem tržištu, nastavlja on, ne manjka hrabrost za inovativne kampanje – ni kod agencija ni kod brendova, ali često nema dovoljno razumevanja i poverenja, pa tek onda budžeta koji bi se posvetio inovacijama koje možda odmah neće doneti profit.
Inovativno ne mora nužno da znači i rizično, kaže Marjanović. “Iz mog ugla, najveći izazov je naložiti se na kampanju. Nešto mora da se dogodi u samom procesu da pokrene u ljudima sa obe strane tu želju za pomenutim dodatnim trudom”:
U ovom trenutku inovativno bih razumeo kao nesvakidašnje, ideje za koje je potrebno malo drugačije planiranje i malo drugačija egzekucija. Sve što zahteva odstupanje od ustaljenih mehanizama, zahteva i više truda, i sa strane klijenta i sa strane agencije. Samo dodatni trud se nagrađuje. Kada tu energiju usmerimo i mi i klijent, šanse za uspeh višestruko rastu, a spoljna ograničenja postanu podnošljivija.
Klijenti su, ističe Živković, hrabri onoliko koliko su hrabre agencije sa kojima rade – ako agencija nema hrabrosti ni samopouzdanja da predloži i realizuje inovativnu digitalnu kampanju, onda se ona svakako neće desiti.
Kako do boljih digitalnih kampanja?
Same nagrade, naravno, nikako nisu apsolutno merilo toga koliko je jedna kampanja bila dobro promišljena i sprovedena. “Da se razumemo, dovoljno priznanje je to ako uspešno pozicionirate neki brend, proizvod, napravite zapaženu, ali i uspešnu prodajnu kampanju. To da li će stići priznanje od kolega… trebalo bi da je manje bitno jer, zbog raznih okolnosti, priznanje često nikada i ne stigne”, objašnjava nam direktor Pionira.
Poboljšanje za kojim svi težimo, dodaje, treba da se desi u strateškom, ali i produkcionom delu radova jer mnoge digitalne kampanje koje smo videli na domaćim festivalima u svojoj osnovi nisu ni digitalno, ni strateški promišljene.
Na tom putu, ocenjuje Marjanović, za početak najpre moramo svi malo više da gledamo reklame. “Reper bi trebalo da nam budu najbolje svetske kampanje i potrebno je da se upoređujemo sa njima. A da bismo znali koje su, moramo da ih pratimo. Koliko pobedničkih case-ova sa festivala ste pogledali? Da li ste pogledali sve reklame sa Super Bowl-a? Ja bih krenuo od toga”, dodaje on.
Kreativnost koja se tom prilikom razvija možda bi agencijama mogla delimično da reši još jedan od izazova – nedostatak digitalnih kadrova. “Agencijama već manjkaju ljudi za sve pozicije, od kreativnih direktora koji razumeju digitalni ekosistem jedne kampanje, preko Digital Account Manager-a, Community Manager-a, dizajnera, a da ne pričam developera i data analitičara”, kaže Ivan.
Industriji su, dakle, potrebni svi – pa i digitalni kreativni urednici koje veliki broj gurua, magova, nindži i specijalista ne može da zameni, nastavlja Marko. “Ipak, mislim da nam je svima potrebno daleko više više onih koji žele da preuzmu inicijativu, ne samo onih na vrhu. Onih koji će da budu drugačiji, široko obrazovani i usput odgajani u kancelariji – tamo gde pravimo kampanje”, kaže Marjanović.
Nije sve do kampanje, ima nešto i do studije slučaja
Čak i kada se sve pomenute kockice slože, a klijent i agencija savršeno kliknu, opet ne znači da će sve ići po planu. Kampanja za Nectar, recimo, zahtevala je mnogo korekcija i brzih reakcija čak i kada je puštena. “Tokom nje hakovan je profil Andrije Miloševića, ključni kanal komunikacije, a skoro istovremeno je broj 20 (ali i njegov lik i vizuale naše kampanje) otela lista koja je stvarno učestvovala na izborima”, objašnjava Marjanović.
Takve izazove obično imaju svi takmičari, bez obzira na zemlju iz koje dolaze – pa tako i takmičari iz Hrvatske čije kampanje poslednjih godina prolaze bolje nego radovi srpskih kolega. Naravno, same kampanje ne treba gledati niti procenjivati po tome odakle dolaze, već koliko su kreativne, efikasne i da li su nešto novo donele na samo tržište, podseća Ivan.
Ono što se takođe može zaključiti iz ovogodišnje liste finalista jeste i to da su “tehničke” kategorije pripale kampanjama koje ne dolaze iz Srbije. Marjanović dodaje da iz toga možemo izvući pouku da se na drugim tržištima mnogo više ulaže u sajtove, aplikacije i sve ostalo što tehnološki napredak donosi:
To nam govori i koji se sve kanali smatraju vrednim ulaganja i šta se sve smatra advertajzingom. Ako pogledamo kategorije u kojima se vrednuje pre svega sadržaj, vidimo da su kampanje iz Srbije bile dominantne. Ipak, jaka liga znači jake klubove, i to je ono čemu ceo region treba da teži.
Oba Netokracijina sagovornika razgovor zaključuju sledećim: kampanja jeste najvažnija, ali odmah pored toga jeste i to kako prikazuješ tu kampanju, kako uradiš case. Kada to shvatimo možda ćemo na takmičenjima biti bolji. Do sledećeg SoMo Borca.
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!