Industrija bespilotnih letelica (popularno 'dronova') nastavlja da raste. Predviđanja kažu da će rekreativna upotreba ovih letelica porasti čak četiri puta u narednih pet godina, ali ono gde dronovi beleže zaista fantastične rezultate jeste upravo komercijalna upotreba gde već sada transformišu industriju agrokulture, ali i druge sektore koji se oslanjaju na naprednu tehnologiju koji ovi uređaji pružaju.

Kako su početkom decenije postale stvar koja polako ulazi u mainstream, bespilotne letelice prešle su veliki put od entuzijasta i modelara do robe široke potrošnje. Uprkos regulatornim telima za avijaciju koja su brzo reagovala i uvela posebne dozvole za korišćenje dronova, a među kojima se našla i Srbija, industrija letelica na daljinsko upravljanje nije sedela “skrštenih ruku” i čekala na odobrenje – već je nametnula svoja pravila i tako kreirala čitav sektor koji u ruke običnog korisnika stavlja izuzetno naprednu tehnologiju.
I dok mnogi na reč “dron” danas uglavnom reaguju pomišljajući na letelicu bele boje koja pomalo liči na igračku (da, govorimo o popularnoj Phantom seriji), upotreba dronova daleko je veća u komercijalne svrhe, a nikako ne smemo zaboraviti ni upotrebu od strane vojske koja se u prethodnoj deceniji pokazala kao najznačajniji faktor za razvoj tehnologije letenja koja je danas doslovno dostupna na policama širom sveta.
Komercijalna upotreba daleko ispred rekreativne
Bespilotne letelice brzo su pronašle primenu u agrokulturi, danas su nezamenljiv alat pri uklanjanju mina, ali i građevinskoj industriji te industriji upravljanja zemljom. Štaviše, dronovi su brzo postali jedna od zanimljivijih industrija koju investitori rado prate i u koju ulažu, a nebrojeno je mnogo startapa i malih kompanija čiji rad predstavlja osnovu za dalji razvoj bespilotnih letelica i njihovih funkcija.
BI Intelligence izveštava kako će prema procenama čitava industrija bespilotnih letelica prihodovati neverovatnih 12 milijardi dolara do 2021. godine, sa sadašnjih 8 koliko je potrošeno na dronove u 2015. godini. Isporuka rekreativnih dronova porašće za čak četiri puta u tom periodu, dok će cene samih dronova opadati, čineći tehnologiju još dostupnijom širem potrošačkom krugu.

Ipak, više letelica na daljinsko upravljanje u vazduhu znači i više rizika. Mogućnost blokiranja letenja na određenim lokacijama kao što su aerodromi i vladine zgrade (popularno geo-fencing), ali i neophodne dozvole za letenje ovim letelicama, mogu pružiti viši stepen sigurnosti, starajući se da dronovima upravljaju one osobe koje su svesne njihovih mogućnosti i koje znaju kako sigurno da ih koriste.
Novinarka portala TangoSix, Dina Đorđević, prokomentarisala je za Netokraciju porast upotrebe dronova u Srbiji:
Kada je reč o bespilotnim letelicama, Srbija prati standarde u svetu i u tom smislu nema sumnje da je interesovanje sve veće. Kod mladih je to definitivno iz zabave, hobija, međutim, sve je više ljudi koji letelice koriste za snimanje iz vazduha – za spotove i filmove, skeniranje stanja poljoprivrednih useva, ili održavanje elektroenergetskih i drugih instalacija.
Dozvole potrebne, sigurnost na prvom mestu
Đorđević ističe da je regulacija u Srbiji definitivno ograničila prosečnog korisnika u smislu da ne može svako da kupi jednu od letelica i započne snimanje iz vazduha usred nekog beogradskog parka. Pre nego se i odlučite na kupovinu, potrebno je biti strpljiv i sačekati dozvolu, ističe ona, dodajući da je novi pravilnik dodatno usporio profesionalne operatere dronova koji na odobrenje za letenje sada moraju da čekaju i po nekoliko dana, uprkos sve većoj potražnji za njihove usluge.
Od operatera se sada traži da imaju i polisu osiguranja za treća lica ukoliko dođe do povrede. S obzirom na to da su ova, ali i niz drugih pravila uvedena isključivo iz bezbednosnih razloga, treba imati razumevanja za to i podržati ih jer bismo u suprotnom mogli da dođemo u situaciju da na ulici iznad naših glava imamo na desetine bespilotnih letelica i veliki broj povreda od njihovog pada.

Da letelice na daljinsko upravljanje više nisu igračke, govori nam upravo podatak da se ovi uređaji danas koriste kako bi operateri na zemlji uočili fizički kvar na mreži, kako bi se iz vazduha snimio obim požara, ali i detektovalo da li su usevi zdravili ili ne. Štaviše, pravilnik Direktorata za civilno vazduhoplovstvo okarakterisao je samo one uređaje mase ispod 0,5 kg kao igračke, primoravajući entuzijaste i obične korisnike na dodatnu edukaciju o bezbednom letenju:
Smatram da je obuka neophodna za sve koji žele da iz bilo kog razloga počnu da lete bespilotnim letelicama, a uz to i informisanje o tome u šta se zapravo upuštaju – koje će im sve dozvole i polise kasnije biti potrebne i koliko će ih koštati njihovo pribavljanje. Najbolja adresa za trenutne i buduće operatere ovih letelica za sada je Nacionalni klastera bespilotnih letelica i bliskih sektora – udruženje koje okuplja najiskusnije domaće operatere.
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!