
Kako je Miljan od pozicije praktikanta došao do posla softver inženjera u Microsoft razvojnom centru
Microsoft i ove godine organizuje plaćenu studentsku praksu u svom razvojnom centru, a svi zainteresovani studenti mogu da se prijave do 7. avgusta.
IT industrija, jedna od najbrže rastućih industrija, sve je zastupljenija među mlađim generacijama i ljudima koji žele da napreduju koristeći najsavremeniju tehnologiju.
Svi mladi ljudi željni znanja iz ove branše imaju priliku da se prijave za plaćenu studentsku praksu u Microsoft razvojnom centru u Srbiji (Microsoft Development Center Serbia – MDCS), a apliciranje je otvoreno do 7. avgusta.
Kako izgleda praksa u razvojnom centru u Srbiji, šta je naučio tokom svog boravka u MDCS-u, kako je dobio posao i kako se danas snalazi u ulozi mentora, otkriva nam softver inženjer, Miljan Zarubica.
Miljane, u Microsoft razvojnom centru počeo si kao praktikant, a sada si na poziciji softver inženjera. Kako je izgledao tvoj razvojni put?
Miljan: Kako sam oduvek voleo matematiku, moj inicijalni plan je bio da posle završene srednje škole upišem matematički fakultet i da se time bavim u životu. Najveća prekretnica u mom životu jeste bila odlazak u istraživačku stanicu “Petnica” gde se u periodu upisivanja na fakultet održavao letnji seminar. U razgovoru sa ljudima tamo, odlučio sam da rizikujem i upišem SI smer na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu.
U toku studija MDCS jeste bio vid prestiža i veliki broj studenata je želeo da radi praksu tamo, tako da sam i ja odlučio da se prijavim. Prijavio sam se posle završene druge godine i nisam prošao test. Nisam dozvolio da to negativno utiče na mene i prijavio sam se ponovo posle treće godine, i tada sam prošao test i intervjue i dobio praksu.
Nekoliko meseci nakon završetka prakse sam dobio poziv iz MDCS-a, ponudili su mi poziciju softver inženjera koju sam ja odmah prihvatio, uz dogovor da počnem sa radom kada završim fakultet.
Koliko je iskustvo koje si stekao tokom prakse uticalo na tvoje znanje i veštine?
Miljan: Iskustvo koje sam dobio na praksi mi je pomoglo da proširim vidike i razumem šta u stvari znači biti inženjer. Projekti sa kojima sam se susretao na fakultetu su se najčešće sastojali od toga da se rešenje problema piše od nule, što je takođe podrazumevalo i implementaciju svih struktura korišćenih u kodu.
Takav pristup je odličan za učenje jer se tako stiče znanje o prednostima i manama algoritama i struktura podataka koji se često koriste. Mana ovog pristupa je ta što se ne stiče veština korišćenja postojećeg koda, a upravo to je ono što je mene MDCS naučio.
Takođe, na praksi sam naučio da sve što može da se desi – desiće se i da na velikim projektima mora mnogo da se pazi da dodavanje novog koda ne naruši funkcionalnost već postojećeg koda.
To nije uvek lako, ali uvek postoji mehanizam koji služi za odbranu od toga, a to je testiranje. Još tada sam naučio koliko je važno imati dobre testove za svaku izmenu koja se pravi u kodu.
Počeo si kao praktikant, a trenutno si mentor onima koji su na svom početku u MDCS-u. Sada, kada možeš da se osvrneš na obe pozicije, šta ih sve razlikuje?
Miljan: Mentorima je zadatak da praktikantu pruže prilike za učenje i pokazivanje znanja. Cilj je da se uz rad sa praktikantom uvidi da li postoje neke stvari koje bi mogle da se poboljšaju i da se sa praktikantom na tome radi. Na kraju prakse odgovornost mentora je da kaže kako se praktikant pokazao.
Projekat nije jedino merilo uspešnosti prakse, već mnogo više utiče to koliko praktikanti koriste prilike za učenje i koliko pokazuju napretka u toku same prakse. Pozicija u kojoj se nalazi praktikant je suprotna. Kao praktikant pokušavaš da dokažeš da ti je stvarno mesto tu gde jesi, i usput da upijaš što više znanja možeš.
Projekat koji dobiješ je uglavnom zahtevan i znanje sa kojim si došao na praksu ti nije dovoljno da ga rešiš. Zato se trudiš da učiš što više i da probaš da kroz priču sa zaposlenima razumeš kako oni rešavaju probleme sa kojima se ti susrećeš i da koristiš to. Meni je praksa služila kao prozor u to kako izgleda kada si zaposlen, i sada kada radim u firmi vidim da sam tada stvarno video pravu sliku.
Kako je izgledao tvoj radni dan kao praktikanta, a kako izgleda sada? Na koji način su se promenila tvoja zaduženja?
Miljan: U početku prakse se moj ceo dan svodio na istraživanje mogućih pristupa u rešavanju problema, dok je ostatak prakse bio fokusiran na implementaciju svakog od tih pristupa. Ovo se razlikuje od sadašnjeg posla u tome što sada istovremeno radim na više projekata. Glavno zaduženje koje jedan praktikant zapravo ima je prezentacija svega urađenog u toku trajanja prakse.
Prezentacija se sastoji iz postavke samog problema, gde se vidi da je praktikant zapravo i razumeo problem koji se rešava, kao i iz predstavljanja svih isprobanih pristupa i evaluacija svakog od njih. Osnovna zaduženja koja se dobiju pri zaposlenju ostaju uglavnom nepromenjena – a to je da se razvija neki deo proizvoda i učestvovanje u dizajniranju rešenja zajedno sa ostatkom tima. Timovi u MDCS-u su napravljeni tako da svaki tim razvija neku određenu funkcionalnost, i s tim dolazi i održavanje te funkcionalnosti.
Neophodne su i diskusije sa drugim timovima o tome kako bi ta funkcionalnost mogla da utiče na njih. Još jedno od zaduženja koje sam sa zadovoljstvom izabrao je intervjuisanje praktikanata. MDCS dobija mnogo prijava za praksu i potreban je veliki broj ljudi koje intervjuiše, kako bi ceo proces bio što efikasniji. Drago mi je da upoznajem mlade i perspektivne ljude koji dolaze na intervjue i da učestvujem u njihovom priključivanju MDCS-u.
Da li Miljan mentor ispunjava očekivanja Miljana praktikanta? Koliko ti pomaže to što si i sam bio na poziciji onih koje mentorišeš?
Miljan: S obzirom na to da sam imao sjajnog mentora na praksi, kao i trenutno na poslu, trudim se da takav odnos izgradim sa svojim praktikantom. Ono što je meni bilo najvažnije dok sam bio na praksi, jeste bio taj odnos sa mentorom. U toku prakse sam se susretao sa mnogim problemima i ono sto mi je najviše značilo jeste da moj mentor ima razumevanja za mene i da može da mi pomogne u rešavanju problema na koje naiđem.
Tako se i ja danas trudim da pomognem praktikantu kada primetim da se bori sa nekim težim problemom. Uvek mi je važno da praktikant razume problem koji rešava i trudim se da ga usmerim u pronalaženju tog rešenja. Smatram da uz dobru podršku i usmeravanje, svaki zadatak može da se reši.
Veoma važnu ulogu u praksi imalo je to što me je mentor upoznavao sa ljudima i pozivao sastanke, jer sam tako uspeo da razumem bolje stvari. Zbog toga se i ja trudim da radim isto sa svojim praktikantom.
Šta je ono što te je najviše privuklo kod MDCS-a?
Miljan: U toku studija je već MDCS važio za jednu od najboljih kompanija u kojoj neko može da radi praksu. Studenti koji su završili praksu bili su veoma zadovoljni dobijenim iskustvom, tako da je to u meni probudilo želju da se priključim MDCS-u. Kultura koja se neguje unutar kompanije je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih sam ostao tu. Ta kultura se neguje od samog osnivanja MDCS-a i godinama kasnije je i opstala.
Videvši sa kakvim entuzijazmom ljudi unutar mog tima rade posao, kakva atmosfera se pravi i osećaj odgovornosti koji imaju prema svemu što rade me je oduševio i odmah sam znao da je to mesto na kome ja želim da radim i da se razvijam.
Još jedna od stvari koja me je privukla je to što se radi na proizvodima koje koriste milioni korisnika i prilika raditi na takvim proizvodima je jedinstvena u Srbiji. Jednom kada vidite da vaš rad i trud zapravo utiču na veliku količinu ljudi, teško je da se odvojite od takvog zadovoljstva.
Veoma mi je važno što MDCS brine o mladima u zajednici i trudi se da kroz određene programe olakša pristup znanju. Osećaj da ja kao zaposleni mogu barem malo da utičem na društvo u Srbiji, i da se to vrednuje i očekuje od mene, konstantno me podseća da se nalazim na pravom mestu.
Vođen sopstvenim iskustvom, koji bi savet dao mladim ljudima koji imaju u planu da se prijave na praksu u MDCS-u?
Miljan: Prva stvar jeste da ne razmišljaju previše o tome da li treba da se prijave ili ne, mislim da je sam prolazak kroz proces, koji uključuje pisanje CV-a, test i intervju, korisno iskustvo, bez obzira na to koji je krajnji ishod prijave. Koraci od kojih se sastoji prijava za praksu u MDCS-u su standardna procedura u prijavi za posao i svaki od koraka u prijavi će značiti u bilo kom drugom apliciranju za posao ili praksu.
Drugi savet bi bio da u slučaju da ne prođu neki od koraka ne odustaju i da se ne obeshrabre, i da obavezno nastave da se prijavljuju za praksu. Mnogo studenta se prijavljuje i to što neko nije bio prihvaćen jednom, ne znači da je odbijen zauvek. Uvek uzmem sebe kao primer – ja nisam prošao test prvi put, ali sam zato sledeće leto dobio praksu i samo sam jedan od mnogobrojnih takvih primera.
Poslednja stvar je da konstantno rade na sebi i na usavršavanju svog znanja. Nije neophodno da se čeka praksa kako bi nešto počelo da se radi, postoji još načina za sticanje dodatnog iskustva – na primer hakaton ili samoinicijativni projekat, bilo da se radi u društvu ili samostalno.
Svi zainteresovani kandidati za praksu u Microsoft razvojnom centru mogu da se prijave do 7. avgusta na njihovom zvaničnom sajtu.
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!