Dok razvijene evropske zemlje prednjače u primeni novih tehnologija koje su transformisale poljoprivredu, Srbija je tek na začetku - trenutno ispitujemo moderne načine da unapredimo naš agrar. Međutim, Agronomski fakultet u Čačku osim edukacije studenata o primeni tehnologije u poljoprivredi, aktivno radi i na njhovoj implementaciji.

Agrar i IT – dva sektora koja imaju najviše potencijala u Srbiji. No, kako izgleda kada spojite poljoprivredu i tehnologiju u praksi? Kako bismo dobili odgovor na ovo pitanje, obratili smo se Agronomskom fakultetu u Čačku koji trenutno radi na razvoju poljoprivrede u Srbiji primenom naprednih softverskih i hardverskih rešenja. Sa profesorkom Snežanom Tanasković, razgovaramo o digitalizaciji koja dolazi pravo iz Šumadije.
“Za sada je u Srbiji, bez obzira na namere, još uvek sve u povoju – rešenja se tek ispituju i testiraju, dok su glavni problemi nedostatak novca i limitirani budžeti“, ističe naša sagovornica. Upravo iz tog razloga Agronomski fakultet odlučio je da pomogne poljoprivrednike: prvo kroz razvoj, potom testiranje, a na kraju i kroz implementaciju različitih tehnoloških rešenja i to sve zahvaljujući saradnji sa kolegama sa Fakulteta tehničkih nauka u Čačku.
Ona su, kako saznajemo, u većini slučajeva razvijena kroz saradnju fakulteta sa pojedinim IT kompanijama i studentima koji su zaduženi za terensku implementaciju, te promociju samih rešenja među poljoprivrednicima. O čemu je reč, pročitajte u nastavku teksta.
Koja ste to rešenja razvili na Agronomskom fakultetu?
Snežana: Jedno od rešenja koje trenutno razvijamo je softver za proračun potrebne količine mineralnih đubriva na osnovu hemijske analize zemljišta, planiranog prinosa, plodoreda i količne prethodno primenjenih organskih đubriva. Tu je i naš servis za proračun količine semena za setvu na osnovu planirane gustine, čistoće, mase hiljadu zrna. Ova rešenja su dostupna i u vidu mobilnih aplikacija, što znači da korisnici na terenu (poljoprivrednici) ne moraju da poseduju računar.
Od 2012. godine aktivno radimo na razvoju računarski podržanih meteoroloških stanica koje registruju osnovne klimatske parametre poput temperature, padavina, vlažnosti vazduhva, a sve to u proizvodnom polju. Ti podaci se prikupljaju na našem serveru, a korisnici ih mogu dalje preuzeti – na računaru, tabletu ili pametnom telefonu.

Šta je od rešenja do sada primenjeno u praksi?
Snežana: Treba reći da su pomenuta IT rešenja nastala pre svega u istraživačke svrhe. Osnovni cilj je bio praćenje parametara u proizvodnom polju kako bi se dobile informacije od značaja za razvoj useva. Naš sledeći korak je zaokruživanje jednog modela IT rešenja koji bi bio promovisan kao standard za primenu u poljoprivrednim gazdinstvima.
Softver za proračun potrebne količine mineralnih đubriva razvija se u jednoj od privatnih malih kompanija koja trenutno sarađuje sa našim fakultetom. Međutim, sličan softver već se primenjuje i u PSSS Valjevo tj. na gazdinstvima u toj okolini. Na nekoliko gazdinstava uspešno smo implementirali sistem SMS pastir koji se koristi u praćenju domaćih životinja na ispaši, a korisnik sve potrebne informacije dobija na svom mobilnom telefonu.
Da li poljoprivrednici lako usvajaju digitalne tehnologije?
Snežana: Visoke tehnologije u našoj zemlji mogu biti primenljive samo do određenih granica. Značajna primena digitalnih rešenja ostvaruje se u delu primene GPS sistema na samohodnim i priključnim mašinama. Međutim, digitalni servisi manje su primenjivi u brdsko-planinskim predelima gde je kretanje takve mehanizacije otežano.
Ono što vidimo na terenu, jesu različiti servisi koji pomažu poljoprivrednicima prilikom unapređenja samih procesa – u vezi preciznijeg određivanja količine đubriva, semena za setvu, vode za navodnjavanje, vremena za pripremu određenih agrotehničkih mera. Takva rešenja korisna su svima.
U Centralnoj Srbiji, poljoprivredna proizvodnja se uglavnom zasniva na većem broju međusobno udaljenih manjih parcela pa i tehnologija može da varira od polja do polja, u zavisnosti od potreba. Ipak, najveća prepreka daljem usvajanju digitalnih rešenja dolazi u vidu niske i nestabilne cene većine poljoprivrednih proizvoda iz godine u godine. U takvom sistemu, proizvođači nemaju sigurnost za dugoročno investiranje u skupe tehnologije.
Šta promeniti kako bismo videli više tehnologije na srpskim poljima?
Snežana: Neophodno je najpre omogućiti pristup novim znanjima i tehnologijama kroz edukacije – kako na fakultetu tako i van njega. To se može postići kontinuiranim teorijskim i praktičnim stručnim seminarima u kojima bi se korisnici upoznavali sa primenom digitalnih servisa i proizvoda u poljoprivrednoj proizvodnji.
Istovremeno bi trebalo raditi na osnaživanju centara lokalno, što bi podrazumevalo razvoj i jačanje zadruga. Na taj način je daleko lakše ostvariti viziju između poljoprivrednika sa jedne strane i istraživača iz oblasti agrara sa druge strane. Neophodan je lakši i brži protok informacija, obuke i hands-on pristup direktno na terenu.

Na fakultetu imate i Laboratoriju za Informatiku. Čemu ona služi?
Snežana: Ona je, pre svega, namenjena studentima za njihove osnovne aktivnosti koje zahtevaju primenu računara na putu ka završnom ispitu i diplomi. Na ovaj način iz sistema obrazovanja izlazi agronom koji raspolaže potrebnim znanjima i obučen je da kvalitetno pripremi terenske podatake koji su neophodni IT sektoru u konstruktivnom rešavnju zadatog problema.
Laboratorija, pored podrške u vidu informatičkih resursa i različite hardverske opreme, pruža podršku u kreiranju modela softversko/hardverskih rešenja koja se primenjuju u poljoprivredi. Daljim razvojem Informatičke laboratorije dosadašnja iskustva i nova tehnološka saznanja prenosili bi studentima i tako unapredili njihova bazična znanja.
Da li će ova rešenja uskoro imati širu primenu, kako u Srbiji tako i u svetu?
Snežana: U Srbiji primena novih tehnologija u poljoprivredi zavisi u najvećoj meri od obima investicija koje će biti izdvojene za ovu industrijsku granu. Najveća primena IT rešenja u Srbiji biće i dalje upotreba upravljačko kontrolnih sistema na samohodnim i priključnim mašinama.
Sleduje nam primena solarne energije za pokretanje pumpi i korišćenje sezora za precizno navodnjavanje. Za očekivati je u narednom periodu upotrebu većeg broja savremenih plastenika u kojima će se automatski upravljati, održavati određeni uslovi poput temperature, relativne vlažnosti vazduha i ostalih važnih parametara.
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!