Kakvo je opšte stanje zadovoljstva i angažovanja zaposlenih na tržištu rada u Srbiji? Luppa i HR fabrika napravile su veliku analizu koja daje odgovore.
Analiza je napravljena na osnovu rezultata dva upitnika koje nudi Luppa: jedan je namenjen kompanijama koje žele da ispitaju zadovoljstvo i angažovanost zaposlenih i na osnovu prikupljenih podataka kreiraju akcijske planove za unapređenje; drugi je besplatna verzija namenjena pojedincima koji žele detaljnije ispitati sopstveno zadovoljstvo, uporede ga sa tržištem i industrijom u kojoj su zaposleni i donesu informisane odluke o budućnosti svoje karijere.
Elementi uključeni u analizu su 12 dimenzija zadovoljstva, angažovanja i eNPS (Employee Net Promoter Score), metrika koja pokazuje koliko je zaposleni spreman da preporuči svog poslodavca kao dobro mesto za rad.
Predstavljamo vam rezultate do kojih su došli.
Na skali od 1 do 5, zadovoljstvo radno sposobnog stanovništva Srbije je 2,43
Rezultati istraživanja su pokazali da opšte zadovoljstvo poslodavcem u Srbiji, na skali od 0 do 5, iznosi 2,43. Istovremeno, očekivano, najzadovoljniji su zaposleni u IT sektoru – konkretno, oni koji se bave programiranjem. Prosek njihovog zadovoljstva je ocenjen sa 3,26.
Na drugom kraju spektra su zaposleni u zdravstvenom sektoru. Oni su najnezadovoljniji radnici u Srbiji, a svoje zadovoljstvo ocenili su prosečnom ocenom 1,79 na skali od 0 do 5.

Kada govorimo o razlikama u zadovoljstvu po polu, muškarci su generalno zadovoljniji od žena, a kada je reč o starosnim grupama, najzadovoljniji su oni stariji od 60 godina, zatim radna snaga koja je tek izašla na tržište rada – od 18 godina do 25 godina. S druge strane, najmanje su zadovoljni pripadnici starosne grupe 50-60 godina.
Zadovoljstvo varira i u odnosu na veličinu kompanije u kojoj su osobe zaposlene – najzadovoljniji su oni zaposleni u malim preduzećima sa do 9 zaposlenih, a najmanje zadovoljni oni u velikim preduzećima koje broje između 250 i 999 zaposlenih.
Zaposleni su najzadovoljniji angažovanjem, saradnjom i autonomijom
Napomenuli smo da analiza zadovoljstva obuhvata 12 dimenzija, a radi se o sledećem: promene i inovacije, angažovanje, saradnja, balans poslovnog i privatnog života, komunikacija, uslovi rada, učenje i razvoj, vizija i smisao, autonomija, liderstvo, radna organizovanost i lojalnost.
Među navedenim dimenzijama ispitano je zadovoljstvo, a analiza je pokazala da su zaposleni najzadovoljniji angažovanjem, saradnjom i autonomijom, a najnezadovoljniji kada su u pitanju lojalnost, učenje i uslovi rada.

Svaka od dimenzija je detaljno ispitana kroz nekolicinu pitanja, a sledeće izjave su bile među najbolje ocenjenim faktorima u svim dimenzijama, što ukazuje da, iako komunikacija na nivou kompanije nije među najbolje ocenjenim dimenzijama, zadovoljstvo komunikacijom i saradnja unutar timova postoje – u okviru timova postoje otvorena komunikacija i međusobno poverenje.

S druge strane, analiza najgore ocenjenih izjava ukazuje da se zaposleni ne slažu sa kompanijskom strategijom. Iako tvrde da su im zakonska prava ispoštovana, smatraju da ne postoji zadovoljavajući nivo transparentnosti i doslednosti u sistemu nagrađivanja, a ističe se i nezadovoljstvo mogućnostima razvoja u našim kompanijama – zaposleni u Srbiji uglavnom navode kako žele više mogućnosti za učenje: veruju da lično napreduju u smislu učinka, ali da njihov dalji razvoj karijere nije sistematično i jasno definisan.
Više od 60% ispitanika ne bi preporučilo svog poslodavca
eNPS, odnosno Employee Net Promoter Score, koji se računa na skali od -100 do 100, u Srbiji iznosi -47 i ukazuje na nizak nivo spremnosti zaposlenog stanovništva da preporuči svog poslodavca drugima. Skala se deli na tri dela i ukazuje na udeo onih koji to nisu spremni učiniti, onih koji su pasivni i onih koji su ambasadori kompanije i njene najveće vrednosti. U Srbiji, ovi poslednji zauzimaju udeo od oko 10% na celokupnom tržištu rada.
Ipak, sa prosečnom ocenom zadovoljstva od 2,43, Srbija se pokazala kao zlatna sredina. Zadovoljstvo u Republici Hrvatskoj je nešto veće i iznosi 2,52, dok je u Bosni i Hercegovini prosečna ocena zadovoljstva nešto niža nego u Srbiji i iznosi 2,38.
Šta kompanije mogu da preduzmu?
Cilj ovakvih analiza i javno dostupnih podataka, ističu kreatori ove analize, je da pozitivno utiču na tržište rada. Naime, kompanije mogu da osete da nešto treba da se preduzme, ali često ne znaju odakle da počnu – a ovi podaci mogu da pruže uvid u to šta radno sposobno stanovništvo i talent pool najviše cene, a šta najmanje i, upoređivanjem stanja u sopstvenoj kompaniji, usmeravaju napore i unapređuju ona područja koja će im doneti najviše benefita.
Biti poželjan poslodavac je osnova za svaki naredni element poslovanja. Zamislite ovaj proces kao snowball effect – poželjnom poslodavcu će biti lakše da zaposli kvalitetan kadar, što će zauzvrat pozitivno uticati na zadovoljstvo krajnjih korisnika, a sve to će imati pozitivan uticaj na prihode. Radi se o dugoročnom strateškom procesu, ali iz Luppe poručuju da upravo zato zasigurno donosi željene rezultate.

Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!