Poznata nam je šokantna činjenica da je danas kod ljudi raspon pažnje kraći nego kod zlatne ribice, što je prema naučnim istraživanjima manje od 9 sekundi. Međutim kakvog je kvaliteta i to malo pažnje koju usmeravamo na informacije iz okruženja?
Nova istraživanja kognitivnih nauka kažu da je broj informacija koji se uzima kao gornja granica za usmerenu pažnju spao na 4 sa 7 i to od pedesetih godina naovamo. Danas nam je teško da zadržimo pažnju duže i od zlatne ribice. Šta nam se to događa?
Internet je opalio rafal na naš mozak
Zamislite da je vaša pažnja jedan vojnik koji treba da se odbrani od otvorene paljbe vojske informacija sa Interneta i društvenih mreža. Ako pokuša da pogodi sve vojnike odjednom, što je nemoguće, umire 100%. Ako primeni taktiku da se izoluje od napada drugih dok fokusirano napada jednog po jednog protivnika, ima šanse da preživi.
Zar niste primetili da vam je sve teže da se usredsredite na zadatak, a da makar jednom u 15 min ne pogledate u telefon i proverite notifikacije? Gubimo sposobnost pravog fokusa.
Često kažem da je najveća bolest zavisnosti 21. veka “skrolovanje”. Dnevno skrolujemo po društvenim mrežama u beskonačnost i u tom procesu primamo, obrađujemo, izbacujemo iz glave toliko različitih informacija i ne možemo da napravim automatsku segmentaciju bitnog od nebitnog. Naš fokus je podeljen na hiljade malih delova. Površnost je i ovde uzela maha. Prelećemo reči, imena, fotke, snimke bez zadržavanja. Zastanemo kada nas nešto zaista zanima ili kada smo šokirani, iznenađeni, kada se u nama probudi jaka emocija.
Situacija neće biti bolja. Zatrpani smo sadržajem koji plasiraju naši prijatelji, influenseri i stranice koje pratimo, a da ne pričam o reklamama koje su nam nametnute. Hiperprodukcija sadržaja raste, kvalitet istog opada, a besomučno skrolovanje se nastavlja. Šta mislite, koliko relevantnih informacija dobijete na dnevnom nivou? Jako malo.
Kako sam neočekivano došla do ‘real life’ eksperimenta
Dok sam se trudila da fokusiram svoju pažnju na izučavanje upravo ove tematike čitajući knjigu “Fokusiranost” od Danijela Golemana, autora svetskog bestselera “Emocionalna inteligencija”, naišla sam na pasus koji mi je trgnuo misli i smatrala sam ga vrednim deljenja. Zamalo da podelim samo citat, ali sam onda shvatila da će ljudi verovatno preleteti preko njega, neće obratiti pažnju. Želela sam da se i oni trgnu u sekundi, kao i ja. Privući pažnju u digitalnom okruženju nečim pametnim je nažalost borba. Selfie je narodu uvek zanimljiviji.

Nisam ni u jednom trenutku očekivala da će se desiti ono što je usledilo. Moj Facebook status napravio je malu zabunu:
Pošto su mu uspostavili dijagnozu raka jetre, koji će ga koštati života nekoliko godina kasnije, Steve Jobs je održao dirljiv govor generaciji diplomaca na Stanfordu. Njegov savet je bio: “Ne dajte da glas tudjih mišljenja uguši glas u vama. I najvažnije, budite hrabri i pratite svoje srce i intuiciju. Oni već nekako znaju šta zapravo želite da postanete.”
Troje prijatelja mi se javlja na WhatsApp-u da me pita da li sam normalna i zašto sam ih tako presekla, a u međuvremenu još prijatelja komentariše status u sličnom stilu jer su registrovali: “Pošto su MI uspostavili dijagnozu raka jetre”, daleko bilo. Naravno da se ovakvi nesporazumi dešavaju, nisam stavila navodnike na početku, mozak se sa nama poigrava. Ali mi je drago da mogu da iskoristim nastalu situaciju kao povod da vam skrenem pažnju na brzopletost misli koja je posledica preletanja i nedostatka fokusa.
‘Unfollow’ je pola zdravlja
Hajde da uradimo nešto po tom pitanju. Kako da filtriramo svoje digitalno okruženje kako bismo makar u nekoj meri sačuvali zdravlje naše pažnje? Pripremila sam vam par saveta koje lično primenjujem i nadam se da će vam biti od koristi:
- Otpratite ljude koji vas ne zanimaju – znam da je malo surovo, ali verujem da ste do sada shvatili koliko je važno da eliminišete sadržaj koji vas niti zanima, niti vam je od koristi. Možete sa Perom da budete prijatelj na Facebook-u, ali to ne znači da vas interesuje u koju je kafanu sinoć izašao, šta je juče jeo i koji je njegov stav o povećanju penzija.
- Pazite kako klikćete – svaki klik, like, share, RT, komentar je digitalni trag koji algoritmima govori šta vam se dopada. Neka vaša interakcija na internetu bude vredna, nemojte je davati olako. A sa druge strane, potrudite se da konstantno lajkujete ono što vas zanima, kako bi vam se takav sadržaj češće pojavljivao.
- Optimizujte svoje kanale prema tipu sadržaja – ako želim da odmorim mozak, gledam fotke prirode, dobijem modnu inspiraciju, informišem se o životu prijatelja, odem na Instagram. Tu pratim takve vrste profila. Facebook mi je optimizovan tako da mi primarno izlaze poslovni kontakti, vesti iz struke, edukativni sadržaj. Na ovaj način sprečavam da vidim Žikinu fotku na 3 strane i znam koju društvenu mrežu posećujem za koju vrstu sadržaja.
- Komunicirajte sa društvenim mrežama – verovali ili ne, kvalitet sadržaja koji vam se plasira zavisi isključivo od vas. Da li vam je izašla reklama za kolica za bebe, a nemate bebu? Kažite Facebooku ili Instagramu “Ovo mi se ne sviđa”, kliknite hide ad! Kažite im da vam to nije relevantno. Od reklama ne možemo da se odbranimo, ali možemo da utičemo na to da nam izlaze one koje su nam zapravo korisne.
- Odgovorno pravite svoj deo kolača – jedna od mojih omiljenih izreka: “Be the change you want to see in the world”. Pođite od sebe i potrudite se da ne trujete tuđe digitalno okruženje. Budite relevantni i delite sadržaj koji će obogatiti život onih koji vas prate. Vi najbolje znate šta je to što će biti vredno vašim prijateljima i pratiocima i kakvu digitalnu sliku o sebi želite da stvorite.
Radujem se da čujem i vaše predloge, jer smatram da je ovo jedan od najvećih izazova sa kojim se naš intelekt susreće. Smatraću uspehom ako sam uspela da vam zadržim pažnju i postignem sve prethodno navedene ciljeve. 🙂
Želiš da podeliš svoje mišljenje o ovoj temi? Komentari su otvoreni na našoj Facebook i LinkedIn stranici!